Starogradsko polje

Starogradsko polje je zaštićeni kulturni krajolik, a nalazi se na otoku Hvaru. Karakteristično je po tome što se do danas zadržala antička grčka podjela zemljišta. Riječ je o najbolje sačuvanom grčkom katastru na Sredozemlju zbog čega je od 2008. godine sedmi hrvatski lokalitet koji se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Starogradsko polje je najveća plodna ravnica na svim Jadranskim otocima. Dolazak kolonista s grčkog otoka Parosa u današnji Stari Grad, smješta se u 4. stoljeće prije Krista. Prema Diodoru Sicilskom, kolonija Faros osnovana je 385./384. godine prije Krista. Kako se svaki grčki grad sastoji od gradskog centra - asti i poljoprivrednog područja - hora koje je pod upravom grada, sljedeći je korak u kolonizaciji podjela zemlje u Starogradskom polju. Zemlja se dijelila ždrijebom, pa je tako svaki kolonist imao pravo na jednako veliku parcelu jednako kvalitetne zemlje. Do danas u Starome Gradu nije pronađen dokument o podjeli zemljišta, sličan onom pronađenom u Lumbardi na otoku Korčuli.

Postupak izmjere zemljišta nije poznat iz grčkih izvora, već se o njemu zna posredno, preko Rimljana. Za mjerenje i iskolčenje ravnih linija i pravih kutova koristila se groma i mjernički štapovi na kojima su bile urezane oznake duljine. Mjerenja su pokazala da su osi parcelacije u pravcu istok-zapad izrazito pravilne, ali da do neznatnog otklona dolazi na glavnoj osi sjever-jug, a pokazalo se da i na glavnoj osi istok-zapad dolazi do manjeg otklona. Točka gdje se te dvije osi križaju je polazna točka mjerenja. Po glavnim pravcima podjele su zatim napravljeni putovi koji su ujedno i omeđivali parcele. Zbog položaja samog polja, cijeli sustav podjele ima otklon od 12 stupnjeva od pravca istok-zapad, što je omogućilo optimalnu podjelu plodne zemlje.

Izravno svjedočanstvo podjele zemljišta u faroskoj hori je do sada jedini pronađeni kamen međaš, na kojem je uklesano zemlja Matija (sina) Pitejeva .Grčka podjela zemljišta dala je trajni pečat Starogradskom polju. Faroska hora ostala je sačuvana do današnjeg vremena, zahvaljujući putovima koji su se kroz stoljeća proširivali i prilagođavali trenutnim potrebama, ali i suhozidovima koji su nastajali prvenstveno na pravcima grčke podjele zemljišta.